Zahvalni velikoj milosti trojedinom Bogu i praćeni zagovorom najvjernije odvjetnice Hrvata, 29. i 30. travnja 2017. godine, uoči blagdana sv. Josipa radnika, zaštitnika našeg naroda, u godini očeva, trideset tisuća mladih Hrvata katolika okupilo se u Vukovaru na jubilarnom 10. Susretu hrvatske katoličke mladeži pod geslom „Krist, nada naša“ (usp. 1 Tim 1, 1). Ponosni smo što smo upravo u gradu heroju, simbolu hrvatske „Nade protiv svake nade“ (usp. Rim 4, 16-25) mogli snažno i radosno s nepobitnom vjerom svjedočiti Njegovu ljubav i vjernost. U subotu, oko osam sati ujutro, nas gotovo 120 mladih okupilo se kod naše katedrale i krenulo pomalo sneno, ali nestrpljivo prema Jarmini, mjestu kraj Vinkovaca u kojemu smo bili smješteni. Većina nas je bila smještena u dvorani, no neki su bili smješteni u obiteljima. Čini se kako je svaki SHKM barem malo popraćen kišom pa nas kiša ni ovaj put nije zaobišla. Šečući Jarminom postajali smo sve više mokri, ali prirodni i radosni upravo nadajući se suncu i toplini koja će nas nedugo zatim i obasjati (himna susreta kaže: Vjera je naša od sveg jača, nebo uvijek iznad kišnih oblaka.) Neovisno o smještaju svi smo bili ugošćeni na ručku u domovima Jarminčana i Jarminčanki…količina osmijeha, gostoprimstva, srdačnosti i toplih pogleda koje su nam pružale naše obitelji smrznute su nas polagano grijale i mokre od kiše osušile i tako razveselile za daljnji program. Moram napomenuti da se na hrani, kulenu, kolačima i tortama nije štedjelo; svaka od nas djevojaka je u samo dva dana postala prava, punašna slavonska snaša.

Poslijepodne u Jarmini bilo je animirano – slavili smo svetu misu zajedno s mladim Riječanima i Splićanima koji su također odsjeli u Jarmini. Posebice smo bili sretni i iznenađeni (najviše ponosni) kada je nagovor i kratku katehezu prije svete mise održao upravo naš kapelan Damir Burlić. Njegove pristupačne, nadahnute riječi potaknule su nas na razmišljanje i na koncu, kateheza je bila popraćena velikim pljeskom i pozivom na bis na koji se on, naravno, nije pojavio. Ostatak večeri proveli smo u obiteljima i dvorani, družeći se, moleći i iščekujući nedjelju i centralni događaj – misno slavlje.

Nedjeljno jutro, osim što nas je probudilo rano i naglo (za to se pobrinuo kapelan, vjerujte mi, svi su vrlo brzo bili na nogama), okupalo nas je suncem i toplinom tako da smo radosni u Gospodinu krenuli do memorijalnog groblja na zajedničku molitvu odakle smo se, noseći najsnažniju poruku, najsnažnijem našem gradu, u koloni, rijeci žive vode uputili do dvorca Eltz gdje je bila sveta misa. Kroz Vukovar je napokon protekla rijeka ljudi istog izvora i istog toka, rijeka koja izvire i teče s Gospodinom noseći poruku nade i života. Ne smijem ne spomenuti pogled na veliki Dunav koji se zasigurno radovao s nama i tekao posebnom snagom. Euharistijsko slavlje bilo je veličanstveno i prožeto izuzetnim osjećajem zajedništva, a i bili smo dotaknuti nadahnutom homilijom biskupa Hranića. Blagovanje Kristova tijela dalo nam je novu snagu, želju za pronošenjem Njegove riječi i ponovno nas uvjerilo da je jedino Krist naša nada. Po završetku slavlja saznali smo (na opću radost) da se za tri godine, na sljedećem SHKM-u susrećemo u Zagrebu. Kakvog li lijepog svjedočanstva! Ulicama glavnog grada naše domovine, ječit će pjesma slavljenja.

Ostatak dana proveli smo razgledavajući grad, odlaskom u memorijalni centar i srečući neka, možda već i pomalo zaboravljena lica naših prijatelja sa svih strana Lijepe naše.

Susret je zaključen koncertom duhovne glazbe (nastupali su Božja pobjeda, sestre Husar, Alan Hržica…) a posebna poslastica bio je nastup gosta iznenađenja – Miroslava Škore i očekivani koncert Opće Opasnosti koji nas je sve razbudio. Nakon što smo se zaista zabavili, naskakali, napjevali ali i naplakali (Jednom kad noć, Tvoje ime čuvam…) umorni, ali s posebnim sjajem u očima krenuli smo prema Bjelovaru. Poželjeli smo još ostati, ali smo se sjetili onog: „Omnia praeclara rara!“ ili „Sve što je lijepo, kratko traje!“

Dragi mladi, osnaženi Božjom snagom i puni nade za Kristov drugi dolazak hrabro kročite i snažno svjedočite Njegovu veličanstvenost i svemoć. Radujte se u Gospodinu uvijek i utječite majci Mariji – kraljici Hrvata. Neka nas sve prati zagovor svetog Bone – sveca Vukovarca.

Nikad ne zaboravite da:

Krist je naša nada,
pjesma i snaga.
Otkucaji srca naših
to je Njegov glas.
Mi smo vjera živa,
mi smo srce Krista,
koje ljubav daje
svijetu na spas.

Obilje Božjeg blagoslova neka vas prati.

Lucija Pranjić, zajednica mladih Fortitudo

Slike sa SHKM pogledajte OVDJE.