Katedrala svete Terezije Avilske, Bjelovar
Na glavnom, kvadratnom trgu u Bjelovaru, na njegovoj istočnoj strani, nasuprot dvokatnoj vojarni »Preradović« smještena je katolička crkva sv. Terezije Avilske, u smjeru istok-zapad, u koju stane oko 1000 ljudi. Među zgradama odmjerenih proporcija i oblika, koje su sličnije klasicističkomu nego baroknomu duhu, ona odskače bogatijim oblicima pročelja, u duhu kasnog baroka. Njezino pročelje raščlanjeno je pilastrima s polukapitelima i nišama, a iz njega se uzdiže zvonik visok 52 metra, kao urbanistička vertikala grada. Građena je kao jednobrodna građevina, smještena između bivše pijarističke škole i kolegija, sa zaobljenim svetištem, površine 10×8 m, na istoku i glavnim pročeljem na zapadu. Desno i lijevo od svetišta su sakristije na kat, veličine 6×5 m. Od trijumfalnog luka, koji dijeli svetište od lađe, prema glavnom izlazu na zapadnom pročelju prostire se lađa obla pravokutna tlocrta, površine 20×12 metara. Pjevalište s orguljama, izgrađeno s oznakama baroka, poduprto s dva kamena stupa nosača u sredini, nalazi se na zapadnoj strani, a veliko je 4×12 metara. Ispod pjevališta nalazi se crkveno predvorje i kapela Srca Isusova. Prozori crkve su oslikani i doneseni u crkvu iz Beča 1889. godine, a postoje i zidne slike iz 1937. godine od majstora Lovre Sirnika. Ispod crkve nalazi se velika kripta, s vanjskim ulazom na južnoj strani.
Na poziv vojne uprave u Bjelovaru 16. listopada 1761. došli su redovnici pijaristi, braća Hubert i Ignacije Diviš. Kao redovnici koji se bave školstvom, otvorili su već 5. studenoga 1761. školu za djecu vojnih časnika, a od 1763. njihovu školu pohađala su i građanska djeca. Uza školstvo i službu kapelnika vojne glazbe, započeli su od 1761. i vjersku djelatnost u kapelici, koja je pripadala župi sv. Marije Magdalene u Kapeli. Imali su privremeni smještaj za svoju školu i stanovanje. Odredbom kraljice Marije Terezije, konačno je 10. travnja 1765. započelo kopanje temelja za crkvu u Bjelovaru, a 12. svibnja 1765. blagoslovljen je temeljni kamen. Na svečan način 1770. godine na tornju je postavljen križ. Gradnja crkve dovršena je 1771. godine, što označuje i kronogram na zapadnom pročelju: D:0:M:V:M Ista eCCLesla DiVae Vlrglnl thereslae a regina Marla theresla poslta est. Na blagdan sv. Terezije Avilske, 15. listopada 1772. crkva je blagoslovljena.
Bečki dvor, kao patron župa u Vojnoj krajini, odredio je na početku 1771. godine da se u Bjelovaru osnuje župa i povjeri pijaristima. Hubert Diviš svečano je 22. veljače 1772. kanonski uveden u upravu novoosnovane župe sa sjedištem u Bjelovaru. Crkva je od 1772. godine župna, a posvetio ju je 15. listopada 1775. zagrebački biskup Josip Galjuf. Od 1772. do 1774. godine izgradili su pijaristi, desno i lijevo od crkve, svoj kolegij i školu, gdje su plodno djelovali do ukinuća »reformom« cara Josipa II. 1789. godine. Bjelovarska župa tada je dobila svoje konačne granice, a od 1789. godine vode ju dijecezanski svećenici. U zgradi kolegija ostao je župni stan, a školska zgrada ostala je u službi gradskoga školstva. Crkva je do potresa 1880. godine imala i šest pokrajnjih oltara: sv. Terezije Avilske, Blažene Djevice Marije, sv. Josipa, sv. Ivana Nepomuka, sv. Apolonije i sv. Josipa Kalasancijskoga, osnivača reda pijarista. Njih su resile veoma vrijedne oltarne slike. One su 1847. godine poslane u Beč na obnovu, ali su prijevarom zadržane u Beču, a umjesto njih su u Bjelovar poslane bezvrijedne slike. Nakon razorna potresa 1880. godine odvjetnik dr. Ivan Ružić predlagao je da se sagradi nova, veća crkva u Bjelovaru, ali taj prijedlog nije usvojen. Ostalo se na stanovištu da se crkva ima obnoviti, pa je 1886. godine pozvan iz Zagreba obnovitelj prvostolne crkve Herman Bolle, da kao graditelj pogleda župnu crkvu u Bjelovaru i načini nacrte s troškovnikom za njezinu obnovu. Graditelj Bolle učinio je jedan nacrt, a županijski mjernik Jirošek učinio je dva nacrta za uređenje župne crkve i župnog stana izvana. Prevladao je Bolleov prijedlog o obnovi crkve i nabavi kamenog inventara. Da bi se u crkvi dobilo više prostora, odlučeno je da se uklone oltari sv. Ivana Nepomuka i sv. Josipa Kalasancija, a njihovi kipovi da se postave desno i lijevo na glavnom oltaru. Tako je crkva dobila glavni oltar sv. Terezije Avilske, dva pokrajnja, Blažene Djevice Marije i sv. Josipa, propovjedaonicu, dvije drvene ispovjedaonice i pod korom oltar Srca Isusova, jer je maknut i oltar sv. Apolonije. Tako je ta crkva, koja ima posebno značajan položaj u odnosu na urbanističku kompoziciju trga, sačuvana do naših dana zauzetom skrbi svojih duhovnih pastira i vjernika. Crkva, kao i cijeli pijaristički sklop, zbog svoje urbanističke i umjetničke važnosti proglašena je spomenikom kulture i stavljena pod zaštitu Hrvatskoga konzervatorskog zavoda. Ta središnja gradska crkva bulom pape Benedikta XVI. De maiore spirituale bono, od 5. prosinca 2009., uzdignuta je na katedralu Bjelovarsko-križevačke biskupije, sa sjedištem u Bjelovaru.
