SAKRAMENT KRŠTENJA
Sakramenat krštenja je temelj cijeloga kršćanskoga života, ulaz u život Duha (vitae spiritualis ianua) i vrata koja otvaraju pristup drugim sakramentima. Po krštenju smo oslobođeni od grijeha i nanovo rođeni kao sinovi Božji, postajemo Kristovi udovi i pritjelovljeni smo Crkvi te bivamo dionici njezina poslanja. Krštenje je sakramenat preporođenja vodom i riječju.
Priprava za krštenje: svaka stvar zahtijeva određenu pripravu pa tako i primanje sakramenata. Važno je stoga da roditelji i kumovi budu otvoreni Božjoj milosti preko riječi biskupa, prezbitera ili đakona. Svećenik (prezbiter) dogovara se sa roditeljima i kumovima za pouke, posebno kada se radi o krštenju prvog djeteta. Roditelji i kumovi imaju obavezu bez odgađanja proći te pouke. Pouke se mogu obaviti i izvan mjesta krštenja u slučaju da je netko zaposlen negdje dalje ili kumovi žive dalje, pa mogu pouke proći i kod drugog svećenika.
Važan dio priprave roditelja i kumova za krštenje je i sakramenat svete ispovijedi kako bi pomireni s Bogom i ljudima čista srca mogli primiti Svetu Pričest, osim u onim slučajevima gdje zbog zapreka ili smetnji roditelji ne mogu primiti taj sakramenat. Obično se kod priprave prolazi i sam obred krštenja da roditelji i kumovi u njemu mogu bolje sudjelovati.
Tko može biti kršten?
Prema Katekizmu katoličke Crkve krštenje može primiti svaki čovjek i samo čovjek koji još nije kršten. Običaj krstiti malu djecu drevna je predaja Crkve. Izričito je posvjedočena od II. stoljeća. Ipak je vjerojatno da su se već od apostolskog propovijedanja, kada bi cijeli “domovi” primali krštenje, pritom krštavala i djeca.
Krštenje odraslih bila je uobičajena praksa od početaka Crkve tamo gdje se evanđelje tek počelo naviještati. Katekumenat (priprava za krštenje odraslih) je u tom slučaju nužan i važan. Uvođenjem u vjeru i u kršćanski život on mora čovjeka pripraviti za primanje Božjeg dara u krstu, potvrdi i euharistiji.
Što sve treba pribaviti za krštenje?
Treba imati krsnu svijeću i malu bijelu haljinicu
Tko može krstiti?
Redoviti službenici krštenja jesu biskup i svećenik, u latinskoj Crkvi također i đakon. U slučaju nužde može krstiti svatko, čak i nekrštena osoba uz uvjet da ima pritom potrebnu nakanu. Potrebna nakana je u tome da želi učiniti ono što čini Crkva kada krsti, i primijeniti trojstvenu krsnu formulu. Razlog za tu mogućnost vidi Crkva u Božjoj volji sveopćeg spasenja i u nužnosti krštenja za spas.
Tko može biti kum ili kuma?
Zakonik kanonskog prava kaže slijedeće:
Kan. 872 – Neka se kršteniku, ako je moguće, dade kum, čija je zadaća pomagati odraslom kršteniku u pristupu u kršćanstvo, a krštenika dijete zajedno s roditeljima predstaviti za krštenje i isto tako nastojati da krštenik provodi kršćanski život u skladu sa sakramentom krštenja i da vjerno izvršava obveze povezane s krštenjem.
Kan. 873 – Neka se uzme samo jedan kum ili jedna kuma ili i kum i kuma.
Kan. 874:
prgf 1. Da bi se nekome dopustilo da preuzme službu kuma potrebno je:
1. da ga odredi sam krštenik ili njegovi roditelji ili onaj tko ih zamjenjuje ili, ako ih nema, župnik ili krstitelj i da je prikladan te da ima nakanu vršiti tu službu.
2. da je navršio šesnaestu godinu života, osim ako dijecezanski biskup odredi drugu dob ili ako župnik ili krstitelj smatraju da zbog opravdanog razloga treba da se dopusti iznimka
3. da je katolik, potvrđen i već pričešćen i da provodi život u skladu s vjerom (10 Božjih zapovijedi) i preuzetom službom (da nije rastavljen i ponovno oženjen i ako je oženjen da je vjenčan sakramentalno)
4. da nije udaren nikakvom zakonito izrečenom ili proglašenom kanonskom kaznom
5. da nije otac ili majka krštenika.
prgf. 2. Neka se krštena osoba koja pripada nekatoličkoj crkvenoj zajednici ne dopusti, osim zajedno s katoličkim kumom, i to samo kao svjedok krštenja.
Određivanje imena
Kan 855. – roditelji, kumovi i župnik neka se brinu da se ne dade ime tuđe kršćanskom osjećaju. Dešava se više puta da roditelji daju lijepo ime, ali na stranom jeziku. Ne bismo se trebali stidjeti svojeg jezika. Svako ime nešto znači, a za nas vjernike ime koje dobiva dijete na krštenju je ime pojedinog sveca koji nas zagovara na nebesima.
Mjesto krštenja
Budući da se krštenjem postaje i članom župne zajednice logično je da krštenje bude i u župnoj crkvi župe gdje osoba koja želi biti krštena živi, osim u posebnim prilikama (npr. ako je crkva zatvorena zbog radova ili slično).
Vrijeme krštenja
Iako se može krstiti svakog dana, ipak se preporučuje da se redovito krsti u nedjelju ili, ako je moguće, u vazmenom bdijenju. Preporuča se da krštenje bude za vrijeme mise, jer se dijete krsti i u vjeri Crkve, stoga je dobro da bude prisutna i vjernička zajednica.
Prijava krštenja
Dobro je dva mjeseca prije javiti se župniku, radi detaljnih dogovora u svezi krštenja i ponijeti sa sobom kopiju rodnoga lista od kandidata za krštenje, kao i posvjedočenje za kuma.
